Cedar
- botaničko ime: Cedrus libani; Cedrus brevifolia; Cedrus atlantica; Cedrus deodara
- porijeklo: Libanon, Sirija, Turska, Cipar, gorje Atlas, Maroko, Alžir, Himalaja (Pakistan – Afganistan i Kašmir- Nepal)
Cedar mnogi smatraju najmoćnijim od svih crnogoričnih vrsta drveća zbog njegove veličanstvene forme i svojevrsne note antike. I to podjednako u zemljama iz kojih potječe, ili pak ukoliko samo svojom pojavom uveličava travnjake ispred europskih ladanjskih kuća. Nekako uvijek simbolizira bezvremenost i besmrtnost. Mnoge razne vrste crnogorice sa mirisnim tamnim stablom su prozvane ˝cedrom˝. U Sjevernoj Americi nailazimo na zapadni ili istočni crveni cedar, za razliku od Aljaškog cedra, a isto tako i na Dalekom istoku možemo naći pojam Kineskog i Japanskog cedra. No, uistinu postoje samo četiri originalne vrste cedra: 3 su porijeklom sa Mediterana, a jedna vrsta dolazi sa Himalaja. Libanonski susrećemo u Libanonu, Siriji i planini Taurus u Turskoj, dok je ciparski originalno sa Cipra. Vrsta Atlas cedra je s gorja Atlas (Maroko i Alžir), a deodara vrsta s područja Himalaja.
Cedar je drvo koje se najčešće spominje u Bibliji i to vezano uz pojmove i simbole moći, snage i poštovanja. Jednako tako i deodar ima simboličko i mitološko značenje za hinduiste u Himalajama, a sam naziv označava ˝drvo bogova˝.
Mlado stablo ima piramidalni oblik, dok se s vremenom, kako odrasta, njegov oblik mijenja i poprima spljošteniji oblik sa visokim horizontalnim granama, koje se šire uokolo debla prema vrhu. Deodar je obično najviša vrsta: naraste i do 76 m uvis, a u širinu čak i preko 13 m. I veličina i boja iglica može varirati – od zelenih i sivih do tamnih u starijih primjeraka. I libanonske vrste mogu narasti vrlo visoko, preko 40 m, sa opsegom debla preko 4 m. Mogu doseći starost od preko 1000 godina.
Ne samo zbog svoje raskošne ljepote i starosti, nego je cijenjen i zbog velike trajnosti i kvalitete drvenih trupaca, koja su dugotrajna, laka za obradu i imaju vrlo veliku iskoristivost, po jednom stablu.
Velika količina prirodnog esencijalnog ulja kod deodara, razlog je njegove karakteristične postojanosti (otpornost na npr. termite) pri izradi hramova. Naveliko se koristio i za izradu željezničkih pragova, stolariju, parkete, pa čak i za mostove, dizalice i sl. Poznato je da se za različite svrhe koristi još od vremena drevnih civilizacija u Mezopotamiji, Asiriji i u Egiptu. Perzijanci i Venecijanci su cedrovinu koristili i za izradu brodovlja. Budući da je bila toliko upotrebljavana za izgradnju različitih građevina, zalihe cedrovine su danas vrlo male. Od većih šumskih područja, jedina preostala možemo pronaći na Taurus planini u Turskoj. Osim konstantne sječe, do istrebljenja cedrovih šuma dovela je i velika ispaša koza u planinama Libanona, koje su pobrstile sve sjemenke sa tla. Danas se pristupa mjerama ograđivanja šumskih područja, ali također i planskim mjerama pošumljavanja. Nešto bolja situacija sa prirodnim šumama cedra je u Indiji.
Izvor: Ancient trees; Anna levington and Edward Parker (1999.)
Autor teksta: Jelena Štefanac
