VJEROVANJA

Vjerovanja spadaju u religijske aktivnosti koje se mogu svrstati u predajne kulture određenih etničkih zajednica ili naroda. Najčešće o njima govorimo kad spominjemo ili citiramo pojedine ulomke iščezlih religija, a uvelike podliježu utjecaju lokalnih uzora i događaja. Dijelimo ih na vjerovanja i obrede. Vjerovanja su ustanovljena mišljenja, pod utjecajem određenih predodžbi, a obredi su određeni načini djelovanja.
Sva religijska vjerovanja podrazumijevaju klasifikaciju realnih i idealnih pojmova, etičkih i moralnih normi, odnosno antagonizam suprotnih kategorija: svetih (prema određenoj klasifikaciji) i profanih, odnosno svakodnevnih, banalnih, uobičajenih. Vjerovanja, mitovi, dogme ili legende su predodžbe o onome što se smatra svetim i pripisuje mu značajne vrline i moći, njihovu povijest i odnose prema onome što se smatra profanim.

Što je sveto?


Pojam nečega svetog, ne znači isključivo neko nadnaravno biće, nego može biti i element stvarnog fizičkog okruženja, prvenstveno pojedini prirodni element, poput: izvora, rijeke, planine, šume, drveća…..

Mnogi narodi u svojoj višestoljetnoj tradiciji poznavali su i prenosili vjerovanja o određenim svetim lokalitetima i entitetima. Budući da se prethodno razumijevanje i prihvaćanje svijeta i njegovih zakonitosti isključivo moglo temeljiti na promatranju prirode, tako su određena dobra ili loša svojstva pripisivana pojedinim biljnim, životinjskim, i dr. nositeljima. Na temelju istraživanja slavenske mitologije, može se uočiti da je praslavensku mitološku i religijsku svijest određivalo: obožavanje šuma, obožavanje planina i planinskih vrhova, obožavanje izvora i voda, obožavanje kućnih božanstava s kultom vatre, kao i obožavanje vrhovnih antropomorfnih božanstava. No, ovakva vjerovanja možemo zapaziti i u ostalim indoeuropskim mitologijama. Također se možemo nadovezati na ovu tvrdnju, ukoliko promatramo neke aktualne obrede koji su vezani uz drveće, a odvijaju se povodom određenog kršćanskog blagdana. Dakle, usporedno se slave narodna, tradicijska vjerovanja sa aktualnim religijskim obredima, jer su nerazdvojno međusobno povezani.

Sveto drvo…

predajna vjerovanja
http://www.izvor-osmodec.hr/arhiva/Putovanja/Mitologija/mitologija.html

Drveće predstavlja jednu, vrlo čestu, manifestaciju božanskih sila, i to u većini kultura. U njemu se ispoljavalo podrijetlo svijeta, kao i univerzalni kozmički principi. Simboličko značenje drveća ima tri aspekta:

  1. KOZMOS (kozmičko drvo): obrnuto drvo (arbor inversa): Najpoznatije u židovskoj religiji: drvo života ili svijeta, koje ima svoje korijene na nebu, a grane na zemlji. Predstavlja stvaranje kao pokret koji dolazi odozgo (duhovno korijenje je na nebu).
    Povezuje tri razine kozmosa: nebo-svijet bogova, zemlju-svijet ljudi i podzemni svijet-svijet mrtvih. Kozmičko drvo stoji u središtu svijeta (axis mundi) i raste na svetom mjestu.
  2. BIOS (drvo života): nalazi se nakraj svijeta ili na nebu ili na nekom nepristupačnom mjestu i simbolizira vitalni princip. Takvo drvo utjelovljuje vječni život, a najčešći primjerci su jedinke stare i po nekoliko tisuća godina.
  3. LOGOS (drvo spoznaje): je u uskoj vezi sa drvetom života. Mudrost i spoznaja se postižu teško kao i besmrtnost. Najpoznatija priča je o Adamu i Evi i drvetu spoznaje u Edenu, na kojem leži zmija (simbol mudrosti).

Izvor: Vjerovanja o drveću u Hrvata; Tomo Vinšćak (2002.)

Autor teksta: Jelena Štefanac

Vjerovanja o drveću

Vjerovanja o drveću, a posebno o određenim vrstama drveća seže daleko u prošlost i može se pratiti u različitim kulturama. Slavensku, odnosno praslavensku mitologiju prvenstveno određuje: obožavanje šuma, obožavanje planina i planinskih vrhova, obožavanje izvora i voda, obožavanje kućnih božanstava s kultom vatre i, naposljetku obožavanje vrhovnih antropomorfnih božanstava. (Janičijević, 1986:177-226)

Pretkršćanska vjerovanja i kasnije kršćanska predaja poznaje ulogu drveća u svjetonazoru Hrvata. Ona ostaju vezana i kasnije, uz kršćanske blagdane.  Također se može povući paralela sa ostalim indoeuropskim mitologijama. Ali, naravno da se određena vjerovanja razlikuju i s obzirom na geografski i povijesni kontekst.

Staroslavenska mitologija

Vrhovno biće, PERUN, uvijek obitava na suhom gorskom području, gdje često rastu hrast ili bor. On se također javlja i u obliku ptice, najčešće orla. Nasuprot njemu, u podzemni svijet vuče VELES, koji se najčešće javlja u obliku zmije smještene u šupljini duba ili ive. Ona leži na zlatnoj vuni/runu, koje predstavlja svjetovno blago. Veles posjeduje ovce i predstavlja stočnog boga.

vjerovanja o drveću
Bog Perun u staroslavenskoj mitologiji

Sveti Juraj

Prema mitu: Perun je imao kći Maru i devetero sinova. Najmlađi, deseti sin Juraj, otišao je od kuće i izgubio vezu sa braćom i ocem. Dolazi iz carstva ljutih zvijeri, u ravno polje. Tamo ga, iza zlatnih vrata, ispod stabla, čeka Mara da mu preda ključ kako bi mogao sastaviti vlažnost iz Velesova svijeta i sunce iz Perunova svijeta. Juraj i Mara ne znaju da su brat i sestra i imaju svadbu ispod stabla. Tim činom nastaje proljeće koje donosi plodnost ljudima, stoci i bilju.

Spomenuto stablo kod slavenskih naroda je obično IVA ili RAKITA, ili pak HRAST ili DUB, odnosno BOR ili JELA.

Taj dan se slavi na Jurjevo, 23.travnja.

Kršćani su preuzeli isti datum, kao spomen na mučenika Sv. Jurja. On je rođen u 3. st. u Palestini, a pobunio se protiv progona kršćana u vrijeme cara Dioklecijana. Zatočen je i mučen, a 23.4. je pogubljen. Prema legendi iz XIII st. Sv. Juraj je pobijedio strašnog zmaja i oslobodio stanovnike Silene od svakodnevnog danka (dvije ovce).

Spomenik Sv. Juraju; https://licegrada.hr/zagrebacki-spomenici-jednog-od-najslavnijih-krscanskih-mucenika/

Ako se osvrnemo na gore navedenu dualnost orla i zmije, koji su vezani uz drvo, jednaki princip imamo i u biblijskoj legendi o Adamu i Evi. Na drvetu istine, sa kojega Eva otkida jabuku i daje ju Adamu, sjedi zmija koja simbolizira mudrost. Taj čin se može protumačiti i kao buđenje ljudske svijesti.

Izvor: Vjerovanja o drveću u Hrvata; Tomo Vinšćak (2002.)

Autor teksta: Jelena Štefanac