POVIJEST ZAGREBAČKIH PARK ŠUMA

Povijest Zagrebačkih park šuma

Povijest i povijesna previranja, kao i prateća socijalna i gospodarska situacija odvijali su se pod okriljem vladara: Kralja. On je bio neprikosnoveni vlasnik zemlje, njezinih posjeda i svih poljoprivrednih kultura, a ujedno i šumskih područja. Nakon poraza hrvatske vojske i stvaranjem Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, na čelu je stolovao kralj Ladislav.

Kralj Ladislav 1094. g.  osniva Zagrebačku biskupiju i poklanja joj šumske posjede. Njima se u to vrijeme koristi Kaptol, ali i plemena starosjedilaca (pleme Ača). Istočno od potoka Medveščaka pripali su Kaptolu: Spust, Srednji dol, Ravenac, Dotrščina i Fučakov jarak. Na tom prostoru je i Maksimir, koji je u nadležnosti Biskupije. Posjedi Ača su: Orlovac, Cmrok, Kraljevec, Prekrižje, Tuškanac, Zelengaj, Jelenovac, Šestinski dol, Dedići, Grmošćica i Susedgrad.

Za vlasti Bele IV, 1242.g. odvaja se Gradec kao zaseban grad. On dobiva u posjed gotovo sva šumska područja koja su bila u vlasništvu Ača, osim Podsuseda, kao i pravo korištenja šume na Medvednici.

Nekoliko puta su se mijenjale nadležnosti sjeverozapadnih gradskih područja i šumskih pojaseva, u prijeporima između Gradeca i Medvedgradskih vladara. Tek je 1590.g. napušten Medvedgrad, kao vlastelinski posjed.

povijest park šuma
Medvedgrad; izvor: https://croatia.hr/hr-HR/drevni-medvedgrad; pristupljeno: 24.3.2022.

Ukinućem kmetstva 1848.g. šume su izložene pustošenju i devastaciji. Zbog toga se 1871. g. izdvajaju vlasništva nad zajedničkim prirodnim dobrima. Tada se seljacima omogućava pravo služnosti u ogrjevu, građi, paši i žirenje u šumama. Početkom XX stoljeća se oduzimaju dijelovi privatnih šumskih posjeda obitelji Kulmer, Pongratz, Gjurgjević, Gorjan. Oni prelaze u nadležnost budućih gradskih uprava, zahvaljujući čemu su opstale do današnjih dana.

Polovicom XIX st. započinje sustavni razvoj grada Zagreba i uvođenje administrativnih formalnih odredbi. One su definirane u ˝Redu gradnje ˝ iz 1857.g.

Urbanistički plan Zagreba

Prvi urbanistički plan je donesen 1865.g.

Tim aktima se definitivno utjecalo na neplansko širenje građevina i spriječila pretjerana izgradnja. Ujedno su se uspjeli očuvati vrijedni šumski predjeli.

Regulatorna osnova iz 1937.g.  ističe važnost zelenih prodora šumovitih predjela sa Medvednice, koji se klinasto uvlače unutar i između gradskog tkiva.

Od 1943.g. kaptolske šume, veleposjedničke šume i šume imovnih općina i zemljišnih zajednica  ulaze u sustav državnih šuma.

Generalni urbanistički plan iz 1970.g. konstatira devastaciju brežuljaka, kao i šumskih površina.

Do današnjih dana takav trend se nažalost, nije uspio ograničiti.

Izvor: Monografija  Park šume grada Zagreba; Slavko Matić (2010.)

Autor teksta: Jelena Štefanac

PARK ŠUME ZAGREBA

UVOD U TEMU PARK ŠUMA ZAGREBA

Pod pojmom park-šuma ˝podrazumijevaju se sve šumske sastojine koje su uklopljene u urbano tkivo i čija je primarna zadaća trajno i optimalno pružati građanima općekorisne dobrobiti˝, kako navodi Akademija šumarskih znanosti. Budući da se svakodnevnim građevinskim zahvatima ugrožava njihov opstanak na užem i širem gradskom području, potrebno je promišljati o njihovoj adekvatnoj zaštiti.

Zagrebačke šume

Grad Zagreb se smjestio na obroncima Medvednice, te se tijekom svoje povijesti i razvoja, pomalo širio. Takvim širenjem je urbano gradsko tkivo zadiralo u postojeću vegetaciju šumskih područja na njegovim kontaktnim sjevernim dijelovima (vidi sliku1.), koji se nadovezuju na južne obronke šume na Medvednici. Šireći se, urbano se područje ˝prebacilo˝ i na suprotnu obalu rijeke Save, te je prekrilo i obalna i močvarna prirodna staništa. Dakle, ne samo da se smanjuje ukupna površina šuma i šumskog područja, nego se pomalo gube i drugi vrijedni prirodni prostori.

šumski pojas Zagreba iz zraka
sl.1.šumski pojas Zagreba, pogled iz zraka; izvor: Googlemaps; pristupljeno: 17.3.2022.

Šume koje su tako ostale zatočene unutar grada poput izoliranih zelenih mjehurića, itekako trebaju našu brigu i pažnju kako bi ostale još dugo, dugo vremena na ponos i užitak svih nas. Još 1769. g. Marija Terezija uvodi načelo ˝potrajnog gospodarenja˝ (danas bi rekli održivog gospodarenja), kako bi se osiguralo racionalno gospodarenje šumama. Šumski red Marije Terezije postaje začetnik organiziranog šumarstva kao struke.

park šume Zagreba
park-šuma Dotrščina; izvor: http://www.aksljeme.com/wp-content/uploads/2011/05/dotka012.jpg

Zelene oaze unutar Zagreba

Možemo ustanoviti da se rijetko koji grad može pohvaliti sa toliko očuvanim prirodnim klimatogenim vrstama drveća (obična bukva, hrast lužnjak, hrast kitnjak..) i njihovim prirodnim pratiteljima: javor, jasen, grab, klen, lipa, divlja trešnja, divlja kruška, brijest, joha, topola, vrba i brojnim vrstama grmolikog podrasta. Sve te prirodne biljne zajednice traju i opstaju zahvaljujući njihovom neprestanom prirodnom pomlađivanju, što potvrđuje njihovu veliku mogućnost prilagodbe na nepovoljne gradske uvjete.

Park šume Zagreba danas se mogu zapaziti duž čitavog Zagrebačkog područja. U smjeru istok-zapad protežu se u dužini od oko 20 km, a sjever-jug oko 9 km. Na tome području raspoređene su na 22 manje lokacije. Tu ubrajamo:

  • park šume središta – od Šestinskog dola na zapadu do Tuškanca na istoku
  • južni krak proteže se prema Gornjem gradu i Dubravkinom putu
  • sjeverni rub čini Prekrižje

Maksimir, sa svojih 140 ha, najznačajniji je povijesni perivoj, a ujedno i prvi veliki javni gradski park. Pridodajmo još i veliki kompleks Dotrščina, sa 179 ha, koji je također jedna impozantna ekološka ostavština.

park šume Zagreba
šuma Medvednica; izvor: https://www.pp-medvednica.hr/priroda-i-kultura/biljni-svijet/

Ovdje ne spominjemo veliki broj manjih, privatnih šumskih posjeda. Njih svakako možemo sagledati i pribrojiti ukupnoj količini površina park šuma Zagreba.

Stanovnicima Zagreba zaista puno znači svaki, pa i mali park, jer je zelenilo vrlo važan segment gradskog života!

Izvor: Monografija Park šume grada Zagreba; Slavko Matić (2010.)

Autor teksta: Jelena Štefanac

OTVORENJE prodavaone i kušaone Rastočanka

OTVORENJE !!!

U prvim danima nove 2022. godine, imali smo malo, ali veselo druženje u našem novootvorenom prostoru!

otvorenje
otvorenje
otvorenje 10. siječnja 2022.
otvorenje

Iako je bio hladan zimski dan, okupila se nekolicina dragih prijatelja, koji su nazdravili pokojom čašicom, a našlo se tu i finih domaćih proizvoda – ipak je to KUŠAONA!!!

NARODNA METEOROLOGIJA: Kukci kao prognostičari

Ponašanje kukaca s obzirom na vremenske prilike

Nesumnjivo, muhe (Muscidae) možemo svrstati u jedne od vjerodostojnijih pokazatelja nastupajućih vremenskih prilika. Budući da su navikle na suživot sa ljudima, u toplijem dijelu godine, možemo ih svakodnevno zamijetiti u našem vidokrugu.

Uoči lijepog vremena, zamjećujemo ih već od ranog jutra. Primjećujemo i njihovo neumorno letenje, a jednako tako i njihovo zujanje. Ako im zujanje postane jako glasno, može se očekivati zatopljenje…No, ako je u dolasku hladnije i vlažno vrijeme, muhe će biti tihe i mirno se odmarati na zidovima.

Jedan dan prije očekivanog pogoršanja vremena, muhe će biti posebno neugodne: nemirne su i nasrtljive. Uzrok tome je i veća količina znoja na ljudskoj koži, čime muhe budu dodatno privučene.

Par sati prije nevremena, muhe ˝bezglavo˝ jure u potrazi za suhim skloništem, te se mogu zalijetati u otvorene prozore stanova, auta…Na isti način, ponašaju se i drugi kukci: ose, pčele, pa i komarci.

Posude s aromatičnim biljem poput bosiljka, timijana, ružmarina i lavande mogu biti korisne na prozoru, ukoliko ih želite dalje od svog doma!

Osim muha, u blizini ljudi žive i pčele, koje nam svojim ponašanjem također mogu prioćiti buduće vremenske prilike. Pčele imaju mnoštvo osjetila koja im pomažu u uočavanju i najmanjih promjena stanja atmosfere i njihovu navješćivanju, pa i prije nego što postanu veće i učinkovitije. Posebno su na glasu pčele medarice (Apis mellifera).

Odlijeću li pčele rano ujutro iz košnica na pašu u velikome broju ili pak odlijeću neuobičajeno daleko u potrazi za cvjetnim polenom i nektarom, to je pouzdan znak lijepoga vremena. A ukoliko za loša vremena one u košnicama ne miruju, nego se neprestano kreću i zuje, može se očekivati skoro proljepšanje vremena. Kad se pčele u velikim skupinama užurbano upućuju s paše prema pčelinjaku, valja se pripremiti na skori nastup nevremena – iako nam nebo u tome trenutku izgleda bezopasno.

Ako su pčele razdražljive i nasrtljive, to je često znak skore promjene vremena. Ukoliko ljeti pčele izlaze iz košnice, ali se ne udaljavaju od nje, nego se u velikome broju skupljaju na njezinim stjenkama, upozoravaju na nastup žege i velike vrućine. Vraćaju li se pčele s paše kasnije nego što to inače čine, to bi moglo biti upozorenje na nastup dugotrajnog razdoblja kišovitog vremena.

Lijepljenjem debljeg sloja voska na vratima svoje košnice, pčele očekuju vrlo hladnu zimu.

cvrčak prognostičar

Cvrčci (Hemiptera/Cicadidae) su kod nas prisutni u toplom dijelu godine. S porastom topline, cvrčak se oglasi čak 150 puta u minuti. Ako se zamijeti cvrčanje i nakon zalaska sunca, možemo očekivati nastavak toplog vremena…

Autor teksta: Jelena Štefanac

MONUMENTALNI GOROSTASI: cedar

Cedar

bezvremeni cedar
Cedrus brevifolia (http://threatenedconifers.rbge.org.uk/taxa/details/cedrus-brevifolia1)
  • botaničko ime: Cedrus libani; Cedrus brevifolia; Cedrus atlantica; Cedrus deodara
  • porijeklo: Libanon, Sirija, Turska, Cipar, gorje Atlas, Maroko, Alžir, Himalaja (Pakistan – Afganistan i Kašmir- Nepal)

Cedar mnogi smatraju najmoćnijim od svih crnogoričnih vrsta drveća zbog njegove veličanstvene forme i svojevrsne note antike. I to podjednako u zemljama iz kojih potječe, ili pak ukoliko samo svojom pojavom uveličava travnjake ispred europskih ladanjskih kuća. Nekako uvijek simbolizira bezvremenost i besmrtnost. Mnoge razne vrste crnogorice sa mirisnim tamnim stablom su prozvane ˝cedrom˝. U Sjevernoj Americi nailazimo na zapadni ili istočni crveni cedar, za razliku od Aljaškog cedra, a isto tako i na Dalekom istoku možemo naći pojam Kineskog i Japanskog cedra. No, uistinu postoje samo četiri originalne vrste cedra: 3 su porijeklom sa Mediterana, a jedna vrsta dolazi sa Himalaja. Libanonski susrećemo u Libanonu, Siriji i planini Taurus u Turskoj, dok je ciparski originalno sa Cipra. Vrsta Atlas cedra je s gorja Atlas (Maroko i Alžir), a deodara vrsta s područja Himalaja.

Cedar je drvo koje se najčešće spominje u Bibliji i to vezano uz pojmove i simbole moći, snage i poštovanja. Jednako tako i deodar ima simboličko i mitološko značenje za hinduiste u Himalajama, a sam naziv označava ˝drvo bogova˝.

Mlado stablo ima piramidalni oblik, dok se s vremenom, kako odrasta, njegov oblik mijenja i poprima spljošteniji oblik sa visokim horizontalnim granama, koje se šire uokolo debla prema vrhu. Deodar je obično najviša vrsta: naraste i do 76 m uvis, a u širinu čak i preko 13 m. I veličina i boja iglica može varirati – od zelenih i sivih do tamnih u starijih primjeraka. I libanonske vrste mogu narasti vrlo visoko, preko 40 m, sa opsegom debla preko 4 m. Mogu doseći starost od preko 1000 godina.

Ne samo zbog svoje raskošne ljepote i starosti, nego je cijenjen i zbog velike trajnosti i kvalitete drvenih trupaca, koja su dugotrajna, laka za obradu i imaju vrlo veliku iskoristivost, po jednom stablu.

Velika količina prirodnog esencijalnog ulja kod deodara, razlog je njegove karakteristične postojanosti (otpornost na npr. termite) pri izradi hramova. Naveliko se koristio i za izradu željezničkih pragova, stolariju, parkete, pa čak i za mostove, dizalice i sl. Poznato je da se za različite svrhe koristi još od vremena drevnih civilizacija u Mezopotamiji, Asiriji i u Egiptu. Perzijanci i Venecijanci su cedrovinu koristili i za izradu brodovlja. Budući da je bila toliko upotrebljavana za izgradnju različitih građevina, zalihe cedrovine su danas vrlo male. Od većih šumskih područja, jedina preostala možemo pronaći na Taurus planini u Turskoj. Osim konstantne sječe, do istrebljenja cedrovih šuma dovela je i velika ispaša koza u planinama Libanona, koje su pobrstile sve sjemenke sa tla. Danas se pristupa mjerama ograđivanja šumskih područja, ali također i planskim mjerama pošumljavanja. Nešto bolja situacija sa prirodnim šumama cedra je u Indiji.

Izvor: Ancient trees; Anna levington and Edward Parker (1999.)

Autor teksta: Jelena Štefanac

VJEROVANJA

Vjerovanja spadaju u religijske aktivnosti koje se mogu svrstati u predajne kulture određenih etničkih zajednica ili naroda. Najčešće o njima govorimo kad spominjemo ili citiramo pojedine ulomke iščezlih religija, a uvelike podliježu utjecaju lokalnih uzora i događaja. Dijelimo ih na vjerovanja i obrede. Vjerovanja su ustanovljena mišljenja, pod utjecajem određenih predodžbi, a obredi su određeni načini djelovanja.
Sva religijska vjerovanja podrazumijevaju klasifikaciju realnih i idealnih pojmova, etičkih i moralnih normi, odnosno antagonizam suprotnih kategorija: svetih (prema određenoj klasifikaciji) i profanih, odnosno svakodnevnih, banalnih, uobičajenih. Vjerovanja, mitovi, dogme ili legende su predodžbe o onome što se smatra svetim i pripisuje mu značajne vrline i moći, njihovu povijest i odnose prema onome što se smatra profanim.

Što je sveto?


Pojam nečega svetog, ne znači isključivo neko nadnaravno biće, nego može biti i element stvarnog fizičkog okruženja, prvenstveno pojedini prirodni element, poput: izvora, rijeke, planine, šume, drveća…..

Mnogi narodi u svojoj višestoljetnoj tradiciji poznavali su i prenosili vjerovanja o određenim svetim lokalitetima i entitetima. Budući da se prethodno razumijevanje i prihvaćanje svijeta i njegovih zakonitosti isključivo moglo temeljiti na promatranju prirode, tako su određena dobra ili loša svojstva pripisivana pojedinim biljnim, životinjskim, i dr. nositeljima. Na temelju istraživanja slavenske mitologije, može se uočiti da je praslavensku mitološku i religijsku svijest određivalo: obožavanje šuma, obožavanje planina i planinskih vrhova, obožavanje izvora i voda, obožavanje kućnih božanstava s kultom vatre, kao i obožavanje vrhovnih antropomorfnih božanstava. No, ovakva vjerovanja možemo zapaziti i u ostalim indoeuropskim mitologijama. Također se možemo nadovezati na ovu tvrdnju, ukoliko promatramo neke aktualne obrede koji su vezani uz drveće, a odvijaju se povodom određenog kršćanskog blagdana. Dakle, usporedno se slave narodna, tradicijska vjerovanja sa aktualnim religijskim obredima, jer su nerazdvojno međusobno povezani.

Sveto drvo…

predajna vjerovanja
http://www.izvor-osmodec.hr/arhiva/Putovanja/Mitologija/mitologija.html

Drveće predstavlja jednu, vrlo čestu, manifestaciju božanskih sila, i to u većini kultura. U njemu se ispoljavalo podrijetlo svijeta, kao i univerzalni kozmički principi. Simboličko značenje drveća ima tri aspekta:

  1. KOZMOS (kozmičko drvo): obrnuto drvo (arbor inversa): Najpoznatije u židovskoj religiji: drvo života ili svijeta, koje ima svoje korijene na nebu, a grane na zemlji. Predstavlja stvaranje kao pokret koji dolazi odozgo (duhovno korijenje je na nebu).
    Povezuje tri razine kozmosa: nebo-svijet bogova, zemlju-svijet ljudi i podzemni svijet-svijet mrtvih. Kozmičko drvo stoji u središtu svijeta (axis mundi) i raste na svetom mjestu.
  2. BIOS (drvo života): nalazi se nakraj svijeta ili na nebu ili na nekom nepristupačnom mjestu i simbolizira vitalni princip. Takvo drvo utjelovljuje vječni život, a najčešći primjerci su jedinke stare i po nekoliko tisuća godina.
  3. LOGOS (drvo spoznaje): je u uskoj vezi sa drvetom života. Mudrost i spoznaja se postižu teško kao i besmrtnost. Najpoznatija priča je o Adamu i Evi i drvetu spoznaje u Edenu, na kojem leži zmija (simbol mudrosti).

Izvor: Vjerovanja o drveću u Hrvata; Tomo Vinšćak (2002.)

Autor teksta: Jelena Štefanac

Vjerovanja o drveću

Vjerovanja o drveću, a posebno o određenim vrstama drveća seže daleko u prošlost i može se pratiti u različitim kulturama. Slavensku, odnosno praslavensku mitologiju prvenstveno određuje: obožavanje šuma, obožavanje planina i planinskih vrhova, obožavanje izvora i voda, obožavanje kućnih božanstava s kultom vatre i, naposljetku obožavanje vrhovnih antropomorfnih božanstava. (Janičijević, 1986:177-226)

Pretkršćanska vjerovanja i kasnije kršćanska predaja poznaje ulogu drveća u svjetonazoru Hrvata. Ona ostaju vezana i kasnije, uz kršćanske blagdane.  Također se može povući paralela sa ostalim indoeuropskim mitologijama. Ali, naravno da se određena vjerovanja razlikuju i s obzirom na geografski i povijesni kontekst.

Staroslavenska mitologija

Vrhovno biće, PERUN, uvijek obitava na suhom gorskom području, gdje često rastu hrast ili bor. On se također javlja i u obliku ptice, najčešće orla. Nasuprot njemu, u podzemni svijet vuče VELES, koji se najčešće javlja u obliku zmije smještene u šupljini duba ili ive. Ona leži na zlatnoj vuni/runu, koje predstavlja svjetovno blago. Veles posjeduje ovce i predstavlja stočnog boga.

vjerovanja o drveću
Bog Perun u staroslavenskoj mitologiji

Sveti Juraj

Prema mitu: Perun je imao kći Maru i devetero sinova. Najmlađi, deseti sin Juraj, otišao je od kuće i izgubio vezu sa braćom i ocem. Dolazi iz carstva ljutih zvijeri, u ravno polje. Tamo ga, iza zlatnih vrata, ispod stabla, čeka Mara da mu preda ključ kako bi mogao sastaviti vlažnost iz Velesova svijeta i sunce iz Perunova svijeta. Juraj i Mara ne znaju da su brat i sestra i imaju svadbu ispod stabla. Tim činom nastaje proljeće koje donosi plodnost ljudima, stoci i bilju.

Spomenuto stablo kod slavenskih naroda je obično IVA ili RAKITA, ili pak HRAST ili DUB, odnosno BOR ili JELA.

Taj dan se slavi na Jurjevo, 23.travnja.

Kršćani su preuzeli isti datum, kao spomen na mučenika Sv. Jurja. On je rođen u 3. st. u Palestini, a pobunio se protiv progona kršćana u vrijeme cara Dioklecijana. Zatočen je i mučen, a 23.4. je pogubljen. Prema legendi iz XIII st. Sv. Juraj je pobijedio strašnog zmaja i oslobodio stanovnike Silene od svakodnevnog danka (dvije ovce).

Spomenik Sv. Juraju; https://licegrada.hr/zagrebacki-spomenici-jednog-od-najslavnijih-krscanskih-mucenika/

Ako se osvrnemo na gore navedenu dualnost orla i zmije, koji su vezani uz drvo, jednaki princip imamo i u biblijskoj legendi o Adamu i Evi. Na drvetu istine, sa kojega Eva otkida jabuku i daje ju Adamu, sjedi zmija koja simbolizira mudrost. Taj čin se može protumačiti i kao buđenje ljudske svijesti.

Izvor: Vjerovanja o drveću u Hrvata; Tomo Vinšćak (2002.)

Autor teksta: Jelena Štefanac

MONUMENTALNI GOROSTASI: baobab

Baobab

baobab
https://daily.jstor.org/africas-mighty-baobabs/
  • botaničko ime: Adansonia digitata
  • porijeklo: većinom Afrički kontinent, Madagaskar, sjeverna Australija
  • najstariji primjerak: u Australiji, Sjeverna provincija, 3000 g., promjera 13,7 m


Baobab se upečatljivo izdiže u travnatim savanama Afrike svojim čudnim, debelim, grotesknim deblom i nesrazmjerno sitnom krošnjom na njegovom vrhu. Izgleda kao da ga je netko isčupao iz zemlje i posadio naopačke, kao da mu je krošnja ustvari korijenje, pa ga se tako i naziva. Prvi botaničari su ga opisali već 1592.g. Rašireno je po čitavoj Africi: od Sudana do Južnoafričke rep, i od Zelenortskih otoka do Etiopije i Madagaskara. Postoji 8 različitih vrsta baobaba, od kojih 2 vrste rastu u Australiji. “Najveći živući primjerak je u Sagole u Sjevernoj provinciji, a promjer mu je skoro 14 m. Procjenjuje se da neki primjerci mogu biti stari i po nekoliko tisuća godina. Npr. stablo koje ima promjer debla 4,5 m može biti staro i do 1000 godina, no ima ih koji žive već gotovo 4000 godina.”Zanimljivost baobaba je i u činjenici da se promjer njegovog debla mijenja, u ovisnosti o tome da li samo skladišti vodu ili ju mora i upotrijebiti kao rezervu. “Građa običnog afričkog baobaba je fascinantna: ono nije uobičajeno vrlo visoko drvo – može biti visoko 14-23 m, ali je iznenađujuće široko. Deblo mu je obično cilindrično, i onda se odjednom razgranava na brojne male, tanke grane, koje se šire uokolo. Spada u bjelogorično drveće – novo lišće se pojavljuje u kasno proljeće ili rano ljeto, a ima petoprsni oblik. Cvate velikim bijelim cvjetovima slatkog mirisa koje privlači šišmiše i druge noćne letače. Plodovi su jajoliki, zeleni i obavijeninježnom baršunastom prevlakom, jako sočnog bijelog mesa sa puno crnih koštica. Ovi plodovi privlače majmune babune. Mnoga afrička domorodačka plemena ovo drvo zovu ˝drvo života˝, jer može uskladištiti vodu iako se nalazi kilometrima daleko od ikakvog riječnog sistema. Veliki primjerci mogu skladištiti i do 136000 litara vode. Domoroci su naučili iskoristiti tu pogodnost: šuplje travnate cjevčice (poput slamki) zabodu u deblo i isisavaju vodu. Kora drveta služi i za dobivanje dugih, čvrstih niti od kojih se plete užad, vreće, pa čak i odjeća: nepromočivi šeširi. Srećom, baobab ima nevjerojatnu sposobnost regeneracije i može preživjeti uklanjanje možebitno većih površina kore. Ljudi jedu i plodove, koji čak i osušeni i pomiješani s vodom daju osvježavajući napitak, a budući da sadrže limunsku kiselinu, koriste se i za kiseljenje mlijeka i zgrušavanje gume. I sjemenke su jestive, budući da sadrže proteine i ulje, miješaju se s prosom za kaše, ili ih se tiješti za maslac ili ulje. Mladice se jedu kao šparoge. Lišće se koristi za ishranu stoke ili u medicinske svrhe: snižava temperaturu i kao lijek protiv malarije. Neka plemena se hrane gusjenicama koje žive na njemu.S vremenom se veći dio debla prošuplji, te se i tada domišljato upotrijebi za skladištenje žita, vode, ponekad za zaštitu stoke ili ljudske nastambe. Jedan primjerak u Duiwelskloof, u Sjevernoj provinciji, danas služi kao bar: u njega stane 56-ero ljudi istovremeno, a procjenjuje se da je staro oko 6000 godina. Budući da samo drvo ima neobičan izgled, s razlogom je postalo junakom brojnih mitova i pučkih priča o svojim ˝čudotvornim moćima˝: ako ubereš cvijet – pojest će te lav! U Keniji je do danas sačuvana legenda: živio baobab na obali rijeke, a bio je ružan i debeo, te se stalno gledao u rijeci i uspoređivao sa drugim drvećem, te se požalio Bogu na svoju ružnoću. On ga je zato isčupao iz tla, okrenuo naopako i postavio u savani, samog, da se više ne može gledati i uspoređivati….

Izvor: Ancient trees; Anna levington and Edward Parker (1999.)

Autor teksta: Jelena Štefanac

KRAJOBRAZNA ARHITEKTURA

Što je krajobrazna arhitektura ?

Što je KRAJOBRAZNA ARHITEKTURA? Mnogo ljudi nije upoznato sa tim terminom, pa ćemo to pokušati ispraviti…

Krajobrazna arhitektura je disciplina čija je uloga očuvanje prirode, ali i njezino oblikovanje (uređenje) i planiranje. Misao o uređenju prostora proizlazi iz konteksta samog prostora. Ona se NE ugrađuje u prostor neovisno o njegovim karakteristikama – to je osnovna razlika između arhitekture i krajobrazne arhitekture! G.L. Meason u knjizi ˝O krajobraznoj arhitekturi velikih slikara Italije˝, iz 1828.g, autor oduševeljeno zamjećuje jedinstvenu povezanost arhitekture i krajobraza u kojemu se ona nalazi. U njoj se termin krajobrazna arhitektura prvi puta koristi. Nadalje, koristi ga gradska komisija 1862.g. prilikom izgradnje Central parka u New Yorku. Na njemu je radio cijenjeni tandem: Frederick Law Olmsted i Calvert Vaux. Oni su osvojili natječaj za projekt uređenja spomenutog Parka. Upotrebljavaju termin krajobrazna arhitektura za opis svojeg cjelokupnog profesionalnog zadatka oko dizajniranja kompozicije sadnje, oblika zemljišta, vodenih i popločenih površina, kao i drugih struktura. Njih dvojica su predložili titulu zvanja krajobraznog arhitekta, kojom su se otada i služili.

Slika 1. Central park, New York (http://www.foxnews.com/auto/2018/04/20/new-york-city-banning-cars-from-central-park.html)

Krajobrazna arhitektura gradova

Krajobrazni arhitekt F.L. Olmsted je svojim projektom ˝Emerald necklace˝ (Zelena ogrlica), za grad Boston, postao poznat u cijelom svijetu. U njemu sagledava problem promišljenog urbanističkog i ekološkog sistema velikog grada na jedan novi način.

krajobrazna arhitektura
Slika 2. Karta bostonske Emerald necklace (https://www.emeraldnecklace.org/park-overview/emerald-necklace-map/)

Slika 3. Zračni snimak Bostona (http://www.touristsbook.com/boston/things-to-do/emerald-necklace/)

Suvremeni krajobrazni arhitekti su priznata i cijenjena profesija, iako se u Hrvatskoj još o njima i njihovom radu vrlo malo zna. Nažalost, još uvijek nije prepoznata važnost uključivanja struke u cjelokupno promišljanje o prostoru.

Navodim jednu vrlo upečatljivu, ali krajnje razumljivu definiciju danskog arhitekta, Stiga L. Anderssona. On je jedan od osnivača interdisciplinarne grupe arhitekata, urbanista i krajobraznih arhitekata  ˝SLA˝, koja se bavi prirodom u gradovima, urbanim dizajnom i održivim sistemima gradova:

˝…Jedan od nejveličanstvenijih zadataka krajobrazne arhitekture je u preoblikovanju tlocrta u određeni prostorni doživljaj. Nalazim da se moj posao odnosi na konkretnu transformaciju; podizanje dvodimenzionalnih tlocrta u trodimenzionalne prostorne oblike. Ti prostori omogućavaju i korisnicima i posjetiteljima čulni doživljaj koji se sastoji od prirodnih i materijalnih elemenata, nudeći im iznenađenja i motivaciju za društvenu aktivnost. Da bi se to moglo ostvariti, na raspolaganju imamo samo materijalne elemente. A da bi kreirali određenu kvalitetu života, moramo istaknuti ideju sa specifičnom kompozicijom tih elemenata. Svaki međuodnos i kombinacija elemenata može postići određeni krajnji rezultat…˝    

krajobrazna arhitektura
Slika 4. Charlotte garden, Kopenhagen (http://www.landezine.com/index.php/2010/08/charlotte-garden/)

krajobrazna arhitektura
Slika 5. Anchor park, Kopenhagen (http://www.landezine.com/index.php/2010/09/anchor-park/anchor-park-malmo-stig-andersson-05/)

Autor teksta: Jelena Štefanac

UREĐENJE KRAJOBRAZA

Uređenje krajobraza

Uređenje krajobraza ili krajobrazno projektiranje se odnosi na bilo koju aktivnost koja mijenja vizualni identitet krajobraza. To se odnosi na:

  1. Žive elemente (floru i faunu), ili ono što se uobičajeno odnosi na vrtlarstvo ili umjetnost uzgoja biljaka s ciljem izrade lijepog okoliša
  2. Prirodne elemente kao npr. tvorevine tla, oblike terena i uzvisina, ili vodene površine
  3. Ljudske elemente kao npr. strukture, građevine, ograde i dr. materijalne objekte izrađene ili postavljene od strane čovjeka
  4. Apstraktne elemente kao npr. vremenske i svjetlosne uvjete

Umjetnost uređenja krajobraza

Uređenje krajobraza je istovremeno i znanost i umjetnost, te zahtijeva dobro promatranje, prostorne analize, kao i vještine i principe dizajniranja. Dobar krajobrazni arhitekt razumije prirodne i konstruktivne elemente i vješto ih kombinira. Mora znati karakteristike prirodnih elemenata: različite vrste tala, karakteristike biljaka, kao i njihove uzgojne potrebe, brzinu rasta i volumen habitusa, ali i prilagodljivost određenoj klimatskoj zoni, ili međusobnoj interakciji sa drugim biljnim vrstama.

Slika 1. Različiti oblici drveća

Kako bi nastao interesantan projekt uređenja krajobraza, potrebno je prostorno uskladiti pojedine elemente krajobrazne kompozicije. Ploha i volumen su osnovni gradbeni elementi. Njihov odnos, veličina, tekstura i boja može itekako utjecati na cjelokupan dojam sklada i ugode. Izgrađeni objekti nastoje uklopiti u čitavu kompoziciju, kako bi se dobila jedna zaokružena cjelina.

Osim toga, važno je voditi računa i o kontekstu u kojem se vrši interpolacija novih elemenata. O njegovom povijesnom aspektu, ili jednostavno o preferencijama investitora. Na to treba posebno paziti ukoliko se radi o javnom prostoru: parku, šetnici, trgu ili nekoj drugoj vrsti zajedničkog prostora.

uredenje krajobraza
Slika 2. Skica uređenja krajobraza
uredenje krajobraza
Slika 3. Projekt uređenja krajobraza

Dobar projekt uređenja krajobraza odražava u vanjskom prostoru sve bitne karakteristike ugodnog ambijenta, kao i skladne kompozicije svih unesenih elemenata: biljaka, struktura, vode i upotrijebljenih materijala. On je nastavak unutrašnjeg prostora, sa pridodanom vrijednošću svježeg zraka, topline sunca, svježine povjetarca i ugodnog mirisa cvijeća.

uredenje krajobraza
Slika 4. Vizualni prikaz primjera uređenja krajobraza

Autor teksta: Jelena Štefanac