VJEROVANJA

Vjerovanja spadaju u religijske aktivnosti koje se mogu svrstati u predajne kulture određenih etničkih zajednica ili naroda. Najčešće o njima govorimo kad spominjemo ili citiramo pojedine ulomke iščezlih religija, a uvelike podliježu utjecaju lokalnih uzora i događaja. Dijelimo ih na vjerovanja i obrede. Vjerovanja su ustanovljena mišljenja, pod utjecajem određenih predodžbi, a obredi su određeni načini djelovanja.
Sva religijska vjerovanja podrazumijevaju klasifikaciju realnih i idealnih pojmova, etičkih i moralnih normi, odnosno antagonizam suprotnih kategorija: svetih (prema određenoj klasifikaciji) i profanih, odnosno svakodnevnih, banalnih, uobičajenih. Vjerovanja, mitovi, dogme ili legende su predodžbe o onome što se smatra svetim i pripisuje mu značajne vrline i moći, njihovu povijest i odnose prema onome što se smatra profanim.

Što je sveto?


Pojam nečega svetog, ne znači isključivo neko nadnaravno biće, nego može biti i element stvarnog fizičkog okruženja, prvenstveno pojedini prirodni element, poput: izvora, rijeke, planine, šume, drveća…..

Mnogi narodi u svojoj višestoljetnoj tradiciji poznavali su i prenosili vjerovanja o određenim svetim lokalitetima i entitetima. Budući da se prethodno razumijevanje i prihvaćanje svijeta i njegovih zakonitosti isključivo moglo temeljiti na promatranju prirode, tako su određena dobra ili loša svojstva pripisivana pojedinim biljnim, životinjskim, i dr. nositeljima. Na temelju istraživanja slavenske mitologije, može se uočiti da je praslavensku mitološku i religijsku svijest određivalo: obožavanje šuma, obožavanje planina i planinskih vrhova, obožavanje izvora i voda, obožavanje kućnih božanstava s kultom vatre, kao i obožavanje vrhovnih antropomorfnih božanstava. No, ovakva vjerovanja možemo zapaziti i u ostalim indoeuropskim mitologijama. Također se možemo nadovezati na ovu tvrdnju, ukoliko promatramo neke aktualne obrede koji su vezani uz drveće, a odvijaju se povodom određenog kršćanskog blagdana. Dakle, usporedno se slave narodna, tradicijska vjerovanja sa aktualnim religijskim obredima, jer su nerazdvojno međusobno povezani.

Sveto drvo…

predajna vjerovanja
http://www.izvor-osmodec.hr/arhiva/Putovanja/Mitologija/mitologija.html

Drveće predstavlja jednu, vrlo čestu, manifestaciju božanskih sila, i to u većini kultura. U njemu se ispoljavalo podrijetlo svijeta, kao i univerzalni kozmički principi. Simboličko značenje drveća ima tri aspekta:

  1. KOZMOS (kozmičko drvo): obrnuto drvo (arbor inversa): Najpoznatije u židovskoj religiji: drvo života ili svijeta, koje ima svoje korijene na nebu, a grane na zemlji. Predstavlja stvaranje kao pokret koji dolazi odozgo (duhovno korijenje je na nebu).
    Povezuje tri razine kozmosa: nebo-svijet bogova, zemlju-svijet ljudi i podzemni svijet-svijet mrtvih. Kozmičko drvo stoji u središtu svijeta (axis mundi) i raste na svetom mjestu.
  2. BIOS (drvo života): nalazi se nakraj svijeta ili na nebu ili na nekom nepristupačnom mjestu i simbolizira vitalni princip. Takvo drvo utjelovljuje vječni život, a najčešći primjerci su jedinke stare i po nekoliko tisuća godina.
  3. LOGOS (drvo spoznaje): je u uskoj vezi sa drvetom života. Mudrost i spoznaja se postižu teško kao i besmrtnost. Najpoznatija priča je o Adamu i Evi i drvetu spoznaje u Edenu, na kojem leži zmija (simbol mudrosti).

Izvor: Vjerovanja o drveću u Hrvata; Tomo Vinšćak (2002.)

Autor teksta: Jelena Štefanac