Tag: park šuma Zagreb

Povijest Zagrebačkih park šuma

Povijest i povijesna previranja, kao i prateća socijalna i gospodarska situacija odvijali su se pod okriljem vladara: Kralja. On je bio neprikosnoveni vlasnik zemlje, njezinih posjeda i svih poljoprivrednih kultura, a ujedno i šumskih područja. Nakon poraza hrvatske vojske i stvaranjem Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, na čelu je stolovao kralj Ladislav.

Kralj Ladislav 1094. g.  osniva Zagrebačku biskupiju i poklanja joj šumske posjede. Njima se u to vrijeme koristi Kaptol, ali i plemena starosjedilaca (pleme Ača). Istočno od potoka Medveščaka pripali su Kaptolu: Spust, Srednji dol, Ravenac, Dotrščina i Fučakov jarak. Na tom prostoru je i Maksimir, koji je u nadležnosti Biskupije. Posjedi Ača su: Orlovac, Cmrok, Kraljevec, Prekrižje, Tuškanac, Zelengaj, Jelenovac, Šestinski dol, Dedići, Grmošćica i Susedgrad.

Za vlasti Bele IV, 1242.g. odvaja se Gradec kao zaseban grad. On dobiva u posjed gotovo sva šumska područja koja su bila u vlasništvu Ača, osim Podsuseda, kao i pravo korištenja šume na Medvednici.

Nekoliko puta su se mijenjale nadležnosti sjeverozapadnih gradskih područja i šumskih pojaseva, u prijeporima između Gradeca i Medvedgradskih vladara. Tek je 1590.g. napušten Medvedgrad, kao vlastelinski posjed.

Ukinućem kmetstva 1848.g. šume su izložene pustošenju i devastaciji. Zbog toga se 1871. g. izdvajaju vlasništva nad zajedničkim prirodnim dobrima. Tada se seljacima omogućava pravo služnosti u ogrjevu, građi, paši i žirenje u šumama. Početkom XX stoljeća se oduzimaju dijelovi privatnih šumskih posjeda obitelji Kulmer, Pongratz, Gjurgjević, Gorjan. Oni prelaze u nadležnost budućih gradskih uprava, zahvaljujući čemu su opstale do današnjih dana.

Polovicom XIX st. započinje sustavni razvoj grada Zagreba i uvođenje administrativnih formalnih odredbi. One su definirane u ˝Redu gradnje ˝ iz 1857.g.

Urbanistički plan Zagreba

Prvi urbanistički plan je donesen 1865.g.

Tim aktima se definitivno utjecalo na neplansko širenje građevina i spriječila pretjerana izgradnja. Ujedno su se uspjeli očuvati vrijedni šumski predjeli.

Regulatorna osnova iz 1937.g.  ističe važnost zelenih prodora šumovitih predjela sa Medvednice, koji se klinasto uvlače unutar i između gradskog tkiva.

Od 1943.g. kaptolske šume, veleposjedničke šume i šume imovnih općina i zemljišnih zajednica  ulaze u sustav državnih šuma.

Generalni urbanistički plan iz 1970.g. konstatira devastaciju brežuljaka, kao i šumskih površina.

Do današnjih dana takav trend se nažalost, nije uspio ograničiti.

Izvor: Monografija  Park šume grada Zagreba; Slavko Matić (2010.)

Autor teksta: Jelena Štefanac

UVOD U TEMU PARK ŠUMA ZAGREBA

Pod pojmom park-šuma ˝podrazumijevaju se sve šumske sastojine koje su uklopljene u urbano tkivo i čija je primarna zadaća trajno i optimalno pružati građanima općekorisne dobrobiti˝, kako navodi Akademija šumarskih znanosti. Budući da se svakodnevnim građevinskim zahvatima ugrožava njihov opstanak na užem i širem gradskom području, potrebno je promišljati o njihovoj adekvatnoj zaštiti.

Zagrebačke šume

Grad Zagreb se smjestio na obroncima Medvednice, te se tijekom svoje povijesti i razvoja, pomalo širio. Takvim širenjem je urbano gradsko tkivo zadiralo u postojeću vegetaciju šumskih područja na njegovim kontaktnim sjevernim dijelovima (vidi sliku1.), koji se nadovezuju na južne obronke šume na Medvednici. Šireći se, urbano se područje ˝prebacilo˝ i na suprotnu obalu rijeke Save, te je prekrilo i obalna i močvarna prirodna staništa. Dakle, ne samo da se smanjuje ukupna površina šuma i šumskog područja, nego se pomalo gube i drugi vrijedni prirodni prostori.

Šume koje su tako ostale zatočene unutar grada poput izoliranih zelenih mjehurića, itekako trebaju našu brigu i pažnju kako bi ostale još dugo, dugo vremena na ponos i užitak svih nas. Još 1769. g. Marija Terezija uvodi načelo ˝potrajnog gospodarenja˝ (danas bi rekli održivog gospodarenja), kako bi se osiguralo racionalno gospodarenje šumama. Šumski red Marije Terezije postaje začetnik organiziranog šumarstva kao struke.

Zelene oaze unutar Zagreba

Možemo ustanoviti da se rijetko koji grad može pohvaliti sa toliko očuvanim prirodnim klimatogenim vrstama drveća (obična bukva, hrast lužnjak, hrast kitnjak..) i njihovim prirodnim pratiteljima: javor, jasen, grab, klen, lipa, divlja trešnja, divlja kruška, brijest, joha, topola, vrba i brojnim vrstama grmolikog podrasta. Sve te prirodne biljne zajednice traju i opstaju zahvaljujući njihovom neprestanom prirodnom pomlađivanju, što potvrđuje njihovu veliku mogućnost prilagodbe na nepovoljne gradske uvjete.

Park šume Zagreba danas se mogu zapaziti duž čitavog Zagrebačkog područja. U smjeru istok-zapad protežu se u dužini od oko 20 km, a sjever-jug oko 9 km. Na tome području raspoređene su na 22 manje lokacije. Tu ubrajamo:

• park šume središta – od Šestinskog dola na zapadu do Tuškanca na istoku
• južni krak proteže se prema Gornjem gradu i Dubravkinom putu
• sjeverni rub čini Prekrižje

Maksimir, sa svojih 140 ha, najznačajniji je povijesni perivoj, a ujedno i prvi veliki javni gradski park. Pridodajmo još i veliki kompleks Dotrščina, sa 179 ha, koji je također jedna impozantna ekološka ostavština.

Ovdje ne spominjemo veliki broj manjih, privatnih šumskih posjeda. Njih svakako možemo sagledati i pribrojiti ukupnoj količini površina park šuma Zagreba.

Stanovnicima Zagreba zaista puno znači svaki, pa i mali park, jer je zelenilo vrlo važan segment gradskog života!

Izvor: Monografija Park šume grada Zagreba; Slavko Matić (2010.)

Autor teksta: Jelena Štefanac