Vjerovanja spadaju u religijske aktivnosti koje se mogu svrstati u predajne kulture određenih etničkih zajednica ili naroda. Najčešće o njima govorimo kad spominjemo ili citiramo pojedine ulomke iščezlih religija, a uvelike podliježu utjecaju lokalnih uzora i događaja. Dijelimo ih na vjerovanja i obrede. Vjerovanja su ustanovljena mišljenja, pod utjecajem određenih predodžbi, a obredi su određeni načini djelovanja.
Sva religijska vjerovanja podrazumijevaju klasifikaciju realnih i idealnih pojmova, etičkih i moralnih normi, odnosno antagonizam suprotnih kategorija: svetih (prema određenoj klasifikaciji) i profanih, odnosno svakodnevnih, banalnih, uobičajenih. Vjerovanja, mitovi, dogme ili legende su predodžbe o onome što se smatra svetim i pripisuje mu značajne vrline i moći, njihovu povijest i odnose prema onome što se smatra profanim.
Što je sveto?
Pojam nečega svetog, ne znači isključivo neko nadnaravno biće, nego može biti i element stvarnog fizičkog okruženja, prvenstveno pojedini prirodni element, poput: izvora, rijeke, planine, šume, drveća…..
Mnogi narodi u svojoj višestoljetnoj tradiciji poznavali su i prenosili vjerovanja o određenim svetim lokalitetima i entitetima. Budući da se prethodno razumijevanje i prihvaćanje svijeta i njegovih zakonitosti isključivo moglo temeljiti na promatranju prirode, tako su određena dobra ili loša svojstva pripisivana pojedinim biljnim, životinjskim, i dr. nositeljima. Na temelju istraživanja slavenske mitologije, može se uočiti da je praslavensku mitološku i religijsku svijest određivalo: obožavanje šuma, obožavanje planina i planinskih vrhova, obožavanje izvora i voda, obožavanje kućnih božanstava s kultom vatre, kao i obožavanje vrhovnih antropomorfnih božanstava. No, ovakva vjerovanja možemo zapaziti i u ostalim indoeuropskim mitologijama. Također se možemo nadovezati na ovu tvrdnju, ukoliko promatramo neke aktualne obrede koji su vezani uz drveće, a odvijaju se povodom određenog kršćanskog blagdana. Dakle, usporedno se slave narodna, tradicijska vjerovanja sa aktualnim religijskim obredima, jer su nerazdvojno međusobno povezani.
Sveto drvo…
Drveće predstavlja jednu, vrlo čestu, manifestaciju božanskih sila, i to u većini kultura. U njemu se ispoljavalo podrijetlo svijeta, kao i univerzalni kozmički principi. Simboličko značenje drveća ima tri aspekta:
- KOZMOS (kozmičko drvo): obrnuto drvo (arbor inversa): Najpoznatije u židovskoj religiji: drvo života ili svijeta, koje ima svoje korijene na nebu, a grane na zemlji. Predstavlja stvaranje kao pokret koji dolazi odozgo (duhovno korijenje je na nebu).
Povezuje tri razine kozmosa: nebo-svijet bogova, zemlju-svijet ljudi i podzemni svijet-svijet mrtvih. Kozmičko drvo stoji u središtu svijeta (axis mundi) i raste na svetom mjestu. - BIOS (drvo života): nalazi se nakraj svijeta ili na nebu ili na nekom nepristupačnom mjestu i simbolizira vitalni princip. Takvo drvo utjelovljuje vječni život, a najčešći primjerci su jedinke stare i po nekoliko tisuća godina.
- LOGOS (drvo spoznaje): je u uskoj vezi sa drvetom života. Mudrost i spoznaja se postižu teško kao i besmrtnost. Najpoznatija priča je o Adamu i Evi i drvetu spoznaje u Edenu, na kojem leži zmija (simbol mudrosti).
Izvor: Vjerovanja o drveću u Hrvata; Tomo Vinšćak (2002.)
Autor teksta: Jelena Štefanac
