Tag: drveće

Cedar

• botaničko ime: Cedrus libani; Cedrus brevifolia; Cedrus atlantica; Cedrus deodara
• porijeklo: Libanon, Sirija, Turska, Cipar, gorje Atlas, Maroko, Alžir, Himalaja (Pakistan – Afganistan i Kašmir- Nepal)

Cedar mnogi smatraju najmoćnijim od svih crnogoričnih vrsta drveća zbog njegove veličanstvene forme i svojevrsne note antike. I to podjednako u zemljama iz kojih potječe, ili pak ukoliko samo svojom pojavom uveličava travnjake ispred europskih ladanjskih kuća. Nekako uvijek simbolizira bezvremenost i besmrtnost. Mnoge razne vrste crnogorice sa mirisnim tamnim stablom su prozvane ˝cedrom˝. U Sjevernoj Americi nailazimo na zapadni ili istočni crveni cedar, za razliku od Aljaškog cedra, a isto tako i na Dalekom istoku možemo naći pojam Kineskog i Japanskog cedra. No, uistinu postoje samo četiri originalne vrste cedra: 3 su porijeklom sa Mediterana, a jedna vrsta dolazi sa Himalaja. Libanonski susrećemo u Libanonu, Siriji i planini Taurus u Turskoj, dok je ciparski originalno sa Cipra. Vrsta Atlas cedra je s gorja Atlas (Maroko i Alžir), a deodara vrsta s područja Himalaja.

Cedar je drvo koje se najčešće spominje u Bibliji i to vezano uz pojmove i simbole moći, snage i poštovanja. Jednako tako i deodar ima simboličko i mitološko značenje za hinduiste u Himalajama, a sam naziv označava ˝drvo bogova˝.

Mlado stablo ima piramidalni oblik, dok se s vremenom, kako odrasta, njegov oblik mijenja i poprima spljošteniji oblik sa visokim horizontalnim granama, koje se šire uokolo debla prema vrhu. Deodar je obično najviša vrsta: naraste i do 76 m uvis, a u širinu čak i preko 13 m. I veličina i boja iglica može varirati – od zelenih i sivih do tamnih u starijih primjeraka. I libanonske vrste mogu narasti vrlo visoko, preko 40 m, sa opsegom debla preko 4 m. Mogu doseći starost od preko 1000 godina.

Ne samo zbog svoje raskošne ljepote i starosti, nego je cijenjen i zbog velike trajnosti i kvalitete drvenih trupaca, koja su dugotrajna, laka za obradu i imaju vrlo veliku iskoristivost, po jednom stablu.

Velika količina prirodnog esencijalnog ulja kod deodara, razlog je njegove karakteristične postojanosti (otpornost na npr. termite) pri izradi hramova. Naveliko se koristio i za izradu željezničkih pragova, stolariju, parkete, pa čak i za mostove, dizalice i sl. Poznato je da se za različite svrhe koristi još od vremena drevnih civilizacija u Mezopotamiji, Asiriji i u Egiptu. Perzijanci i Venecijanci su cedrovinu koristili i za izradu brodovlja. Budući da je bila toliko upotrebljavana za izgradnju različitih građevina, zalihe cedrovine su danas vrlo male. Od većih šumskih područja, jedina preostala možemo pronaći na Taurus planini u Turskoj. Osim konstantne sječe, do istrebljenja cedrovih šuma dovela je i velika ispaša koza u planinama Libanona, koje su pobrstile sve sjemenke sa tla. Danas se pristupa mjerama ograđivanja šumskih područja, ali također i planskim mjerama pošumljavanja. Nešto bolja situacija sa prirodnim šumama cedra je u Indiji.

Izvor: Ancient trees; Anna levington and Edward Parker (1999.)

Autor teksta: Jelena Štefanac

Baobab

Baobab se upečatljivo izdiže u travnatim savanama Afrike svojim čudnim, debelim, grotesknim deblom i nesrazmjerno sitnom krošnjom na njegovom vrhu. Izgleda kao da ga je netko isčupao iz zemlje i posadio naopačke, kao da mu je krošnja ustvari korijenje, pa ga se tako i naziva.

• botaničko ime: Adansonia digitata
• porijeklo: većinom Afrički kontinent, Madagaskar, sjeverna Australija
• najstariji primjerak: u Australiji, Sjeverna provincija, 3000 g., promjera 13,7 m

Prvi botaničari su ga opisali već 1592.g. Rašireno je po čitavoj Africi: od Sudana do Južnoafričke rep, i od Zelenortskih otoka do Etiopije i Madagaskara. Postoji 8 različitih vrsta baobaba, od kojih 2 vrste rastu u Australiji. Najveći živući primjerak je u Sagole u Sjevernoj provinciji, a promjer mu je skoro 14 m. Procjenjuje se da neki primjerci mogu biti stari i po nekoliko tisuća godina. Npr. stablo koje ima promjer debla 4,5 m može biti staro i do 1000 godina, no ima ih koji žive već gotovo 4000 godina.Zanimljivost baobaba je i u činjenici da se promjer njegovog debla mijenja, u ovisnosti o tome da li samo skladišti vodu ili ju mora i upotrijebiti kao rezervu. Građa običnog afričkog baobaba je fascinantna: ono nije uobičajeno vrlo visoko drvo – može biti visoko 14-23 m, ali je iznenađujuće široko. Deblo mu je obično cilindrično, i onda se odjednom razgranava na brojne male, tanke grane, koje se šire uokolo. Spada u bjelogorično drveće – novo lišće se pojavljuje u kasno proljeće ili rano ljeto, a ima petoprsni oblik. Cvate velikim bijelim cvjetovima slatkog mirisa koje privlači šišmiše i druge noćne letače. Plodovi su jajoliki, zeleni i obavijeninježnom baršunastom prevlakom, jako sočnog bijelog mesa sa puno crnih koštica. Ovi plodovi privlače majmune babune.

Mnoga afrička domorodačka plemena ovo drvo zovu ˝drvo života˝, jer može uskladištiti vodu iako se nalazi kilometrima daleko od ikakvog riječnog sistema. Veliki primjerci mogu skladištiti i do 136000 litara vode. Domoroci su naučili iskoristiti tu pogodnost: šuplje travnate cjevčice (poput slamki) zabodu u deblo i isisavaju vodu.

Kora drveta služi i za dobivanje dugih, čvrstih niti od kojih se plete užad, vreće, pa čak i odjeća: nepromočivi šeširi. Srećom, baobab ima nevjerojatnu sposobnost regeneracije i može preživjeti uklanjanje možebitno većih površina kore. Ljudi jedu i plodove, koji čak i osušeni i pomiješani s vodom daju osvježavajući napitak, a budući da sadrže limunsku kiselinu, koriste se i za kiseljenje mlijeka i zgrušavanje gume. I sjemenke su jestive, budući da sadrže proteine i ulje, miješaju se s prosom za kaše, ili ih se tiješti za maslac ili ulje. Mladice se jedu kao šparoge. Lišće se koristi za ishranu stoke ili u medicinske svrhe: snižava temperaturu i kao lijek protiv malarije. Neka plemena se hrane gusjenicama koje žive na njemu. S vremenom se veći dio debla prošuplji, te se i tada domišljato upotrijebi za skladištenje žita, vode, ponekad za zaštitu stoke ili ljudske nastambe.

Jedan primjerak u Duiwelskloof, u Sjevernoj provinciji, danas služi kao bar: u njega stane 56-ero ljudi istovremeno, a procjenjuje se da je staro oko 6000 godina. Budući da samo drvo ima neobičan izgled, s razlogom je postalo junakom brojnih mitova i pučkih priča o svojim ˝čudotvornim moćima˝: ako ubereš cvijet – pojest će te lav!

U Keniji je do danas sačuvana legenda: živio baobab na obali rijeke, a bio je ružan i debeo, te se stalno gledao u rijeci i uspoređivao sa drugim drvećem, te se požalio Bogu na svoju ružnoću. On ga je zato isčupao iz tla, okrenuo naopako i postavio u savani, samog, da se više ne može gledati i uspoređivati…

Izvor: Ancient trees; Anna levington and Edward Parker (1999.)

Autor teksta: Jelena Štefanac