Povijest Zagrebačkih park šuma

Povijest i povijesna previranja, kao i prateća socijalna i gospodarska situacija odvijali su se pod okriljem vladara: Kralja. On je bio neprikosnoveni vlasnik zemlje, njezinih posjeda i svih poljoprivrednih kultura, a ujedno i šumskih područja. Nakon poraza hrvatske vojske i stvaranjem Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, na čelu je stolovao kralj Ladislav.

Kralj Ladislav 1094. g.  osniva Zagrebačku biskupiju i poklanja joj šumske posjede. Njima se u to vrijeme koristi Kaptol, ali i plemena starosjedilaca (pleme Ača). Istočno od potoka Medveščaka pripali su Kaptolu: Spust, Srednji dol, Ravenac, Dotrščina i Fučakov jarak. Na tom prostoru je i Maksimir, koji je u nadležnosti Biskupije. Posjedi Ača su: Orlovac, Cmrok, Kraljevec, Prekrižje, Tuškanac, Zelengaj, Jelenovac, Šestinski dol, Dedići, Grmošćica i Susedgrad.

Za vlasti Bele IV, 1242.g. odvaja se Gradec kao zaseban grad. On dobiva u posjed gotovo sva šumska područja koja su bila u vlasništvu Ača, osim Podsuseda, kao i pravo korištenja šume na Medvednici.

Nekoliko puta su se mijenjale nadležnosti sjeverozapadnih gradskih područja i šumskih pojaseva, u prijeporima između Gradeca i Medvedgradskih vladara. Tek je 1590.g. napušten Medvedgrad, kao vlastelinski posjed.

povijest park šuma
Medvedgrad; izvor: https://croatia.hr/hr-HR/drevni-medvedgrad; pristupljeno: 24.3.2022.

Ukinućem kmetstva 1848.g. šume su izložene pustošenju i devastaciji. Zbog toga se 1871. g. izdvajaju vlasništva nad zajedničkim prirodnim dobrima. Tada se seljacima omogućava pravo služnosti u ogrjevu, građi, paši i žirenje u šumama. Početkom XX stoljeća se oduzimaju dijelovi privatnih šumskih posjeda obitelji Kulmer, Pongratz, Gjurgjević, Gorjan. Oni prelaze u nadležnost budućih gradskih uprava, zahvaljujući čemu su opstale do današnjih dana.

Polovicom XIX st. započinje sustavni razvoj grada Zagreba i uvođenje administrativnih formalnih odredbi. One su definirane u ˝Redu gradnje ˝ iz 1857.g.

Urbanistički plan Zagreba

Prvi urbanistički plan je donesen 1865.g.

Tim aktima se definitivno utjecalo na neplansko širenje građevina i spriječila pretjerana izgradnja. Ujedno su se uspjeli očuvati vrijedni šumski predjeli.

Regulatorna osnova iz 1937.g.  ističe važnost zelenih prodora šumovitih predjela sa Medvednice, koji se klinasto uvlače unutar i između gradskog tkiva.

Od 1943.g. kaptolske šume, veleposjedničke šume i šume imovnih općina i zemljišnih zajednica  ulaze u sustav državnih šuma.

Generalni urbanistički plan iz 1970.g. konstatira devastaciju brežuljaka, kao i šumskih površina.

Do današnjih dana takav trend se nažalost, nije uspio ograničiti.

Izvor: Monografija  Park šume grada Zagreba; Slavko Matić (2010.)

Autor teksta: Jelena Štefanac